"Informator" broj 6476 od 26. lipnja 2017.

• Traditio Iuridica (447)
• Sudska praksa
• Ogledni primjer ugovora o doživotnom uzdržavanju
• Opcijski pristup ocjeni efikasnosti investicija i vrednovanju poduzeća
• 25. lipnja Dan državnosti
• Elektroničko podnošenje prijedloga za upis u zemljišne knjige
• Posebne oznake proizvoda i usluga u Republici Hrvatskoj
• Dvojbe iz prakse o nespojivosti lokalnih dužnosti
• Novi propisi
• VI-MI

Uvodnik:

Govor mržnje i granice slobode izražavanja

U praksi europskog suda za ljudska prava

»Tanka je linija između slobode govora i govora mržnje. Sloboda govora potiče raspravu, dok govor mržnje potiče nasilje«1, riječi su koje zorno pokazuju kolika je odgovornost na izgovorenoj riječi. U tom smislu, pitanje dokle seže sloboda izražavanja i kada prerasta u izražavanje koje nije spojivo s vrijednostima Konvencije, pitanje je o kojem se Europski sud bavi u okviru ispitivanja povrede članka 10. Konvencije, kojim se svakome jamči pravo na slobodu izražavanja.

Europski sud nastoji učinkovito uspostaviti ravnotežu između slobode izražavanja i suzbijanja onih izražavanja koja se smatraju uvredljivim, neprimjerenim ili govorom mržnje. U nastavku vidjet ćemo da praksa Europskog suda za ljudska prava pokazuje da raznolikosti pojavnih oblika prenošenja informacija i ideja najvećim dijelom ovise o kontekstu u kojem je neka izjava iznesena. Ta okolnost, iako ne može biti od značajne pomoći domaćim tijelima u razmatranju slobode izražavanja, ipak predstavlja dovoljnu osnovu za razumno razgraničenje onoga što je prema članku 10. Konvencije dopušteno i onoga što nije. 

Autorica: Matea Bašić dipl. iur., pomoćnica zastupnice Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava